Zatvorite oči. Zamislite da je moguće da imate Dvojnika.
Kako bi on izgledao i kako bi živeo? Da li bi samo uživao ili bi odlučio da oseti ponekad i tugu? Kako se nositi sa gubitkom, sa nestajanjem? Kako je to činio Pesnik Sunca, naš zavičajni džin, Todor Manojlović? I šta mu se desilo i kako je baš njega poljubilo Sunce?
„Ko je to u ove sitne sate, pred zoru, pomisli Todor. Kad je širom otvorio vrata svoje sobe, imao je šta i da vidi. Na vratima je stajao – On. Drugi on, isti kao i on, likom, građom, kao preslikan! Todoru ispade vilica od čuda. Nije mogao da veruje! Kad se malo razabrao, i malo bolje pogledao, Todor je primetio da je ovaj njegov Dvojnik ipak nešto drugačiji od njega samog, bio je vedriji, sjajniji, veseliji, detinjastiji u pokretima, slobodniji, i, najvažnije, nije imao rupu u srcu.“
Ovako smo počeli priču o Todoru Manojloviću,našem zavičajnom piscu i kritičaru, kome je bila posvećena treća radionica drugog ciklusa projekta Storytelling u Muzeju. Razgovarali smo i o tome čemu služi uključivati moždane vijuge, kako misliti svojom glavom, i kako se najbolje skoncentrisati. Razmatrali smo i većali i da li su umetnost i sloboda važniji od ljubavi i menjali smo kraj Todorove drame Centrifugalni igrač. Snimili smo odlične kratke filmove u Muzeju, u sobi Todora Manojlovića.
I sve to sa desetogodišnjacima iz OŠ „Servo Mihalj“, učiteljice Vesne Kostadinović, kojima je, čini nam se, bilo lakše nego nama da odgovore na sva ova teška pitanja, a pritom smo se sjajno proveli!

Pogledajte kako je bilo klikom na ovaj link ili na fotografiju ispod.